Piše: Mirella Rašić, stručnjakinja za EU poslove i bivša dužnosnica u Europskoj komisiji
Pratila sam online sastanak na vrhu Europskog ekonomskog foruma prošli tjedan. Jedna od ključnih poruka bila je da će prema njihovoj procjeni za 5 godina mašine i strojevi raditi jednako toliko posla koliko i ljudi. U prijevodu to znači da će milijuni radnih mjesta biti višak, zastarjeti i postati nepotrebni. Drugim riječima morat će se napravita preraspodijela u neka nova zanimanja jer što će ljudi raditi. To je tema s kojom bi se naši stručnjaci i mediji trebali baviti jer koliko god nam se to sve čini miljama daleko za Hrvatsku, itekako je blizu.
Gobalna pandemija i gospodarska recesija koja se najavljuje kao produkt, samo će još više produbiti već postojeće nejednakosti na globalnim tržištima rada. Nove tehnologije nastavljaju preoblikovati tržišta rada, a ti će se trendovi vjerovatno samo pojačavati s početkom globalne recesije.
Milijuni radnika širom svijeta suočeni su s nesigurnošću svojih radnih mjesta. Prema podacima Međunarodne organizacije rada, tijekom u prvoj polovici 2020.g. nezaposlenost na globalnoj razini porasla je za čak 6,6%, ili otprilike 495 milijuna izgubljenih radnih mjesta samo u drugom kvartalu 2020.g. a prema predviđanjima OECD-a ove bi se statistike mogle čak udvostručiti do konca godine.
Pandemija će nažalost ostaviti dugotrajne posljedice koje će se itekako odraziti na tržište rada kakvoga poznajemo. Ubrzala je dolazak nekih novih zanimanja a vjerovatno će i vrlo skoro naprosto prisiliti poslodavce da ubrzaju automatizaciju rada, tj. proširiti digitalizaciju svojih radnih procesa. To znači da će mnogi poslovi biti samo dio povijesti i neće se vratiti, a oni novi koji će se pojaviti, zahtjevat će naravno i nove načine rada i nove vještine
Zanimanja koja će polako izumirati: svi tipovi službeničkih zanmanja, računovodstvo, knjigovotstvo, računovodstveni službenici i revizori, montažni i tvornički radnici, menađeri poslovnih usluga i administracije, serviseri i mehaničari.
Milijuni ljudi bit će jednostavno prisiljeni prekvalificirati se za nova radna mjesta. Drugim riječima, morat će učiti nove vještine – baš one koje nas ni našu djecu nisu učili u školama i na fakultetetima. Te tražene vještine odnose se npr na kritičko razmišljanje, emocionalnu inteligenciju, više empatije, organizacijske vještine, fleksibilnost i otpornost, rješenje kompleksnih problema, cjeloživotno učenje. Više nije dovoljno završiti fakultet – čekati da posao padne s neba i misliti da je gotovo s učenjem, a kamoli za 5-10 g.!
Reset ekonomije koje za sobom povlači i reset tržišta radne snage, pretpostavlja i reset obtazovnog sustava kakvog poznajemo. Taj novi sustav morat će uključiti inovacije, poticanje za učenje i razvoj novih vještina koje sam spomenula, povezanost, učenje na daljinu, itd. Započnimo i mi čim prije jer bi već sutra moglo biti kasno. Iskoristimo ovo vrijeme pandemije za nova promišljanja, učenje, kreativnost, stvaranje. S virusima danas Covid-19 sutra tko zna s kakvim drugim, jednostavno ćemo se morati naučiti živjeti jer život ide dalje.
Neki od budućih traženih poslova: znanstvenici i analitičari za obradu podataka, stručnjaci za umjetnu inteligenciju, stručnjaci za obradu velikih podataka, stručnjaci za digitalni marketing i strategije, stručnjaci za automatizaciju proces, profesionalci za razvoj biznisa, stručnjai za digitalne transformacije, analaitičari za sigurnost informacija, software developeri.