Na današnji dan obilježava se Međunarodni dan osoba s invaliditetom, kako bi se pozvalo na isticanje prava na jednakost u ostvarivanju ljudskih prava i ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od rujna 2021. godine, u Hrvatskoj živi 586.153 osobe s invaliditetom te na taj način čine oko 14,4 posto ukupnog stanovništva.
Najveći broj osoba s invaliditetom, 45 posto je u radno-aktivnoj dobi od 20 do 64 godina, dok je 44 posto osoba u dobnoj skupini 65+. Broj osoba s invaliditetom evidentiranih u Očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom je 11.818, što je mali broj, a obzirom na ukupni broj osoba s invaliditetom u radno aktivnoj dobi 217.578. Ukoliko su i zaposleni, nerijetko su žrtve diskriminacije na radnom mjestu, a najveći razlog diskriminacije je što radni uvjeti nisu prilagođeni osobi s invaliditetom, te nisu u mogućnosti prezentirati poslodavcu svoje radne vještine i znanja.
Također smo bili svjedoci ove godine slučajeva iskorištavanja osoba s invaliditetom na radnom mjestu, kao i slučajeva neisplate plaće. Osobe s invaliditetom su u velikoj mjeri izložene barijerama i nemaju jednak pristup obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvu, pristupačnom stanovanju, odnosno u velikoj mjeri su socijalno isključeni iz zajednice u kojoj žive. Sustav ovisi o podršci civilnog sektora, koji je nejednako zastupljen u svim krajevima Hrvatske.
Počevši od najranije dobi i nedostupne rane intervencije, pa pohađanja vrtića za djecu sa poteškoćama, osobe s invaliditetom su u nejednakom položaju od svog djetinjstva, što ih prati tijekom školovanja i ravnopravnog života u zajednici, zaposlenja i dostupnosti kulturnim sadržajima. Još uvijek nije donesen Nacionalni okvir za ranu intervenciju, kojim bi se osigurali preduvjeti osiguravanja rane podrške svakom djetetu sa poteškoćama, kao što nije donesen ni Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2021. do 2027.
Navedeni dokumenti su od prioritetnog značaja kako bi se što ranije poboljšala kvaliteta života osoba s invaliditetom, stoga pozivamo Vladu na žurno djelovanje. Predložen reformski paket u sustavu socijalne skrbi u potpunosti izostavlja dugo najavljivan inkluzivni dodatak, kao i zakonsko uređenje osobne asistencije, kao jedne od najznačajnijih usluga na ostvarivanje prava na neovisno življenje.
Zakon o socijalnoj skrbi je neprovediv, jer obuhvaća niz prava za osobe s invaliditetom, koja u realnosti nisu dostupna. Primjerice, u Zakonu stoji da osoba ima pravo na dugotrajni smještaj kojoj je tijekom duljeg vremenskog perioda potrebno osigurati intenzivnu skrb i zadovoljavanje drugih životnih potreba, te se priznaje osobi s invaliditetom, s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjima, sukladno dobi, vrsti i stupnju oštećenja, kada nije moguće osigurati skrb u obitelji pružanjem odgovarajućih izvaninstitucijskih oblika skrbi. Smještaj, kao oblik skrbi za osobe s invaliditetom nije dostupan i ustanove imaju duge liste čekanja, kada je osoba osuđena čekati „svoj red“.
Istovremeno, usluge koje su potrebe u lokalnoj zajednici ne zadovoljavaju sve potrebe, te osobe s invaliditetom žive socijalno isključene, ograničene u osiguranju osnovnih životnih potreba, a da ne govorimo o aktivnoj uključenosti u lokalnu zajednicu. Proces deinstitucionalizacije i transformacije domova je gotovo u potpunosti obustavljen, organizirano stanovanje i stambene zajednice se ne razvijaju dodatno i ne prate potrebe osoba s invaliditetom. Tako osoba koja je smještena u ustanovu socijalne skrbi prije 20-30 godina i dalje je osuđena na život u instituciji, a sposobna je, prema stručnoj procjeni, živjeti samostalno uz asistenta ili podršku.
Trenutno 2.338 osoba s invaliditetom koristi uslugu osobnog asistenta, dok je 9.184 osobe smještene u domove socijalne skrbi, odnosno 856 osoba u organiziranom stanovanju. Život kojeg pamti osoba na dugotrajnom smještaju je institucionalan, bez mogućnosti primjene individualnog pristupa, poštujući dostojanstvo osobe s invaliditetom i puno pravo za život jednakih mogućnosti.
Uslijed pandemije COVID-a 19 i potresa, u 2020. godini osobe s invaliditetom su dodatno višestruko pogođene urušavanjem ljudskih prava, a organizacija života po epidemiološkim mjerama je najviše pogodila osobe na smještaju, ali i one korisnike izvaninstitucijskih usluga. Posebno o tome, s puno težine u svom radu izvještava Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Anka Slonjšak, koja je svjesna svih potreba osoba s invaliditetom, ali istovremeno i nemoćna u sustavu koji je podređen svim ograničenjima zbog pandemije.
Apeliramo na Vladu da žurno donese navedene zakonske prijedloge i nacionalne planove ali i da postojeće resurse u sustavu unaprijedi radi poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom, u svom priopćenju navodio saborska zastupnica SDP-a Martina Vlašić Iljkić.