Visoki trgovački sud ukinuo je rješenje Trgovačkog suda u Splitu kojim je bila odbačena tužba Dejana Kružića, ovlaštenog pregovarača Grada Splita kod dogovaranja javno-privatnog partnerstva izgradnje Spaladium centra, kako navodi u svom tekstu novinar Dalmatinskog portala Dragan Miljuš.
Trgovački sud u Splitu lani je odbacio tužbu kao nedopuštenu uz zaključak da Kružić nije dokazao pravni interes za podnošenje tužbe i da bi jedino Grad Split mogao imati pravni interes za utvrđenje ništetnosti dodataka. Sutkinja je konstatirala da bi došlo do apsurdne pravne situacije ako bi priznala pravni interes profesora Kružića jer nije bio stranka ugovora o javno-privatnom partnerstvu, niti je bio stranka kod sklapanja dva dodatka, tj. aneksa, koji su ugovoreni bez Gradskog vijeća u vrijeme gradonačelnika Ivana Kureta.
Na odluku splitskog suda osim Kružića žalio se i odvjetnik Kruno Peronja, zastupnik Grada Splita, prvotuženika u ovom predmetu.
Visoki trgovački sud zaključio je da su žalbe Dejana Kružića i Grada Splita osnovane.
Sutkinja u Splitu pozvala se na presudu Europskog suda u slučaju Bionorica protiv Europske komisije, no viši sud zaključio je da nije primjenjiva u ovom slučaju.
‘Osnovani su žalbeni navodi tuženika kako sud pogrešno definira pojam zainteresiranosti koja se može nedvojbeno očitovati ne samo kao osobna korist, nego i kao pravna, odnosno, moralna satisfakcija zasnovana na konkretnoj involviranosti u sporni pravni odnos.
U pravu je prvotuženik kada tvrdi da se sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti ne gasi i da se na ništetnost mogu pozivati sve osobe zainteresirane da se ništetnost utvrdi. Zakonodavac ni na koji način ne ograničava krug osoba koje se mogu pozvati na ništetnost, a sam ZOO daje aktivnu procesnu legitimaciju na tužbu svakoj zainteresiranoj osobi bez potrebe dokazivanja pravnog interesa.
Tužitelj tvrdi da je zainteresiran za podnošenje tužbe jer je sudjelovao kao ovlašteni pregovarač Grada Splita u realizaciji projekta i na sjednici Gradskog vijeća je elaborirao sve značajne karakteristike ugovora o javno-privatnom partnerstvu te sva sredstva zaštite interesa javnog partnera.
Ugovor je sklopljen na temelju njegovog prijedloga, zaključka Vlade RH i suglasnosti Gradskog vijeća. Radilo se o ugovorenoj realizaciji mega projekta u kojem se drugooptuženik, TPN Sportski grad, danas u stečaju, obavezao uplatiti 140 milijuna eura bez ikakvog financijskog sudjelovanja i jamstava Grada Splita. Aneksima su derogirane ključne odredbe ugovora na štetu Grada Splita čije je interese Kružić zastupao. Stoga, smatra da je zainteresiran proglasiti ništetnim dodatke koji derogiraju njegovo autorsko djelo, deformiraju ga, sakate i mijenjaju, odnosno, zainteresiran je spriječiti korištenje ništetnih dodataka ugovora koji ugrožavaju njegovu čast i ugled.
Utvrđenjem ništetnosti dodataka sanirala bi se golema šteta i uspostavio izvorni model javno-privatnog partnerstva kojeg je Kružić i predložio Gradskom vijeću i na koji su vijećnici jednoglasno dali suglasnost, što predstavlja volju tužitelja i javnu volju građana Splita. Suprotno izraženom stavu prvostupanjskog suda, prema stavu Vrhovnog suda, u krug zainteresiranih osoba ulaze i treće osobe koje nisu sklopile ugovor, ali on na njih proizvodi pravni učinak.
S obzirom na sve izneseno, ocjena ovog suda je da se tužitelju kao zainteresiranoj osobi ne može oduzeti pravo na postavljanje tužbenog zahtjeva’, stoji u rješenju Visokog trgovačkog suda, koji je ukinuo i odluku splitskog suda o naknadi parničnog troška TPN-u i austrijskim bankama kojima je sutkinja u Splitu priznala status umješača. Po tom je rješenju Kružić morao platiti oko 150 tisuća kuna parničnog troška.
Visoki trgovački sud ukinuo je i rješenje splitskog suda kojim su banke dobile status umješača. Konstatirano je kako su žalbe Dejana Kružića i Grada Splita osnovane jer je utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
Naime, rješenje splitskog suda uopće nema razloga o tome koji je to pravni interes umješača da se miješaju u parnici na strani tuženika, odnosno, koji je njihov pravni interes da se ne proglase ništetnim Kuretovi aneksi.
‘Kako proizlazi iz isprava u spisu, banke nisu sudjelovale u procesu zaključenja ugovora o javno-privatnom partnerstvu, niti su bile u bilo kakvom odnosu s prvotuženikom, tj. Gradom Splitom, već isključivo s drugotuženikom, odnosno, TPN-om Sportski grad, čiji je odnos nastao nakon sklapanja ugovora o javno-privatnom partnerstvu i nakon sklapanja prvog dodatka ugovoru. Osim toga, prvotuženik se izričito usprotivio miješanju banaka u ovu parnicu. S obzirom na to da rješenje nema razloga o odlučnoj činjenici o postojanju pravnog interesa banaka za miješanje u ovoj parnici, počinjenja je bitna povreda odredaba parničnog postupka i odluka se ne može ispitati pa je slijedom toga valjalo ukinuti rješenje’, zaključuje Visoki trgovački sud.
Evo što Kružić kaže.
‘U ovoj fazi postupka ne želim komentirati presudu Visokog trgovačkog suda jer bi se bilo kakav moj komentar mogao tumačiti kao pritisak na splitski sud. Želim što skoriji nastavak suđenja da se napokon okonča postupak koji traje već više od pet godina. Nakon što je odvjetnik Peronja maestralno odradio postupak kojim je poništen arbitražni pravorijek, građani Splita mogu biti mirni. Od nepostojećeg potraživanja od oko 650 milijuna kuna u konačnici neće biti naplaćena niti jedna lipa. Kao ishod mog postupka, očekujem da svaki daljnji pokušaj protupravne naplate javnog novca od strane austrijskih banaka bude u potpunosti pravno onemogućen.’