Ubojica i samoupbojica iz Vodica i Šibenika je poduzetnik Branko Koloper, a je li njegovo nezadovoljstvo zbog stečajnog postupka nad tvrtkom “Matkol, koja je bila u dugovima, bila povod i okidač za višestruko ubojstvo i samoubojstvo, utvrdit će istraga.
No, kako prenosi brojni mediji, problemi za “Matkol” počeli su nakon što je ušao u poslovni odnos s ubijenim poduzetnikom Tedijem Slamićem.
O ubojici Branku Koloperu sugrađani su uglavnom imali samo dobre riječi, te govore kako je bio dobrostojeći, posjedovao je gliser, a bio je i sponzor brojnim sportskim klubovima, posebno malonogometnim, bio je sponzor na brojnim gradskim feštama, druželjubiv, gajio je tradiciju šibenskog kraja.
Navodno je u posljednje dvije godine, njegovo poslovanje je krenulo nizbrdo, tvrtka je stvarala dugove, prema banakama i pojedincima, te je pokrenut stečaj na šibenskom trgovačkom sudu.
Tri dana prije svog krvavog pohoda, u sudnici Trgovačkog suda održana je skupština vjerovnika na kojoj nije uspio postići dogovor sa stečajnom upraviteljicom, jednom od svojih žrtava, Radojkom Danek.
Po svemu sudeći to je bio okidač za ovaj nesvakidašnji nemili događaj koji je izazvao šok u Šibeniku i cijeloj regiji.
No, vratimo se održanoj skupštini na trgovačkom sudu, Koloper je zastupao svoje interese, a nastupio je i u ime svojih sinova Ante i Ivana te novoosnovane pekarske firme “Pekara Vidici d.o.o.”.
Skupština je, prema objavljenom spisu, zaključena odlukom da će se kancelarijska oprema i računari prodavati po početnoj cijeni od 30.000 kuna i da će se pri svakom sljedećem oglašavanju cijena sniziti za 10 posto dok će se pokretnine za proizvodnju pekarskih proizvoda ici na procijenu. Branko Koloper nije bio zadovoljan načinom kako se prodavala imovina njegove tvrtke.

Koloper je kasnio na skupštihu, navodi se u zapisniku U sudnici je bila već Radojka Danek te predstavnica OTP Banke Valentina Mrkić Budiša, a jedina točka dnevnog reda bila je donošenje odluke o uvjetima prodaje imovine stečajnog dužnika.
Stečajna upraviteljica Radojka Danek utvrdila je da se od svih nekretnina prodala samo jedna, za koju se smatralo da će biti dovoljna za podmirenje dugova, ali to je bilo nedostatno i predložila je da se nastavi s prodajom još šest nekretnina od kojih je na jednoj postojalo razlučno pravo OTP banke, a na jednoj države.