Ured za sprječavanje pranja novca, koji je prikupio prve informacije o izvlačenju novca iz Ine, financijsko-obavještajno je tijelo koje radi u okviru Ministarstva financija, a kolokvijalno ga zovu “financijska SOA”, piše u srijedu Jutarnji list i novinarka Slavica Lukić.
Zaposlenici Ureda i načini na koji rade prilično su skriveni od očiju javnosti. Ured radi u sklopu Ministarstva financija, ali je, kako se ističe u njegovim izvješćima koja godišnje podnosi Vladi, operativno neovisan i autonoman u svome radu. Postupke vode tajno, a prikupljene podatke dijele isključivo s policijom, tužiteljstvom, Uskokom ili srodnim uredima u drugim državama s kojima u konkretnom slučaju surađuju.
Po Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, banka je obavezna Uredu prijaviti svaku gotovinsku uplatu i isplatu veću od 200.000 kuna koja se odvija preko njezinih računa. Banka je dužna prijaviti i manje transakcije koje joj se učini sumnjivima – recimo kad njezin dugogodišnji klijent čiji mjesečni prihodi godinama ne prelaze 10.000 kuna odjednom preko računa banke kupi skupi Lamborghini… Banka je također obavezna obavijestiti o svakoj transakciji većoj od 105.000 kuna ako je preko njezinih računa provodi osoba koja nije njezin trajni klijent.
Uz banke, podatke o sumnjivim transakcijama Uredu su obavezni prijavljivati i javni bilježnici, Porezna uprava, porezni savjetnici, odvjetnici…
Ured za sprječavanje pranja novca raspolaže dvjema moćnim ovlastima – jedna je praćenje svih financijskih transakcija klijenta neke banke nakon što od banke dobije dojavu o sumnjivom prometu na njegovu računu. Druga je privremena, petodnevna blokada sumnjivih transakcija, kao što je, primjerice, pokušaj prebacivanja sumnjivog novca na račune u inozemstvu. Da bi blokada bila trajna, mora je potvrditi sud.