Model tjedna je Antea Valenta, mlada Splićanka koja je svoje prve korake na modnoj pisti napravila još dok je pohađala osnovnu školu. Nakon toga je s prijateljicama pohađala tečaj hodanja i ponašanja na pisti, malu školu modelinga. Kao malena djevojčica obožavala je gledati izbore za Miss, divila se top modelima poput Cindy Crawford, Naomi, Christy, Lindi… U intervjuu za Kanal 5 Lifestyle & news govori o iskustvima i planovima, svojim afinitetima, ali otkriva i koja je hrvatska ljepotica, po njenom mišljenju – najljepša ispred svih. To je ‘poljudska ljepotica’, a o čemu se točno radi, čitajte u razgovoru s Anteom.
Kako izgleda tvoj dnevnI raspored, postoje li neke dnevne obaveze koje nikada ne propuštaš bez obzira jeli radni dan, blagdan ili vikend?
Dan mi započinje uvijek jednako. Beauty rutine su ono na što sam naviknula odmalena. Osobna oralna higijena i preparativna kozmetika. Pokušavam se buditi u isto vrijeme te ići na spavanje u isto vrijeme, koliko mi raspored dopušta. Vjerujem da organizam i tijelo pamte. Pazim da uvijek odvojim vrijeme za doručak. Odnedavno sam uvela i trening pod obavezno, što mi je prije bilo samo rekreativno. Puno bolje se osjećam nakon odradjenog treninga. Slijedi vrijeme za posao te odmor. Ukoliko idem van tijekom dana, obavezno nanesem kremu sa zaštitnim faktorom te sunčane naočale, one su mi i saveznik u zaštiti područja oko očiju.
Postoji li editorijal, revija ili nešto vezano uz modu za što te veže neka posebna priča?
Za mene je svaki editorijal, svaka revija, svako snimanje posebna priča. Od najmanjeg snimanja do, evo upravo idući tjedan počimamo snimati emisiju Volim Hrvatsku, veliki projekt na državnoj televiziji. Zahvalna sam na svemu i to se vidi na meni. Uvijek se radujem svakom angažmanu, maksimalno se posvetim, dam sve od sebe i profesionalno odradim. Mislim da je to tajna uspjeha kako u ovom poslu, tako i u svakom drugom.
Bez kojeg komada odjeće ne možeš i u čemu se najugodnije, a u čemu najposebnije osjećaš?
Obožavam duxerice. To mi je oduvijek najdraži komad odjeće. Nosim ih na jeans, tajice i na kratke hlaće, ili same kao haljinice i obavezno tenisice na noge. To je moja zauvijek najdraza kombinacija u kojoj me mozete najcesce vidjeti. No, volim se i srediti, tada biram haljinice.
Što misliš o aktualnim modnim trendovima, koje boje preferiraš i što su za tebe ‘must have’ odjevni komadi?
Volim modu, no ne pratim ju slijepo. Oduvijek sam onaj klasik koji nadogradi svoj stil s nečim novim, aktualnim. Što mi nije lijepo, neću obući u svoje privatno vrijeme. Što se tiče boja, preferiram ne-boje. Moja najdraža boja je crvena, no nemam puno komada odjeće u njoj. Nekako više mojoj puti i kosi pašu pastelne poput baby blue, baby pink, sand…. Po mom mišljenju, traperice koje dobro stoje uz kvalitetan par štikli i torbu su uvijek must have u ormaru. Naravno, uz materijalne mogućnosti, ukoliko je moguće, dobar komad nakita (lančić i narukvica), sunčane naočale.
Kako komentiraš hrvatsku modnu scenu, koji su ti omiljeni dizajneri i s kim najradije surađuješ?
Koliko god neki mislili da je hrvatska modna scena malena, to je potpuno pogrešno. To najbolje vidimo na modnim manifestacijama poput ZFD gdje svake godine imamo priliku vidjeti nove mlade nade koje se nameću već dobro etabliranim imenima. Hrvatska ima Matiju Vuicu, Juraja Zigmana, EnvyRoom, to nisu nimalo mala imena. Osobno obožavam modni dvojac Elfs i Igora Djugu kada želim biti wow, moćna, sexy i elegantna, te mladu Ivonu Glavas Anovi kada poželim biti slatka damica.
Što se tiče održavanja linije, kako uspijevaš, koliko i kako o tome brineš, hranom ili redovnim vježbanjem?
Živim u prelijepom gradu Splitu, gdje je sport neizostavni dio života. Volim se rekreativno baviti tjelovježbom. Bile to šetnje na svježem zraku, vožnja biciklom, rolanje, ljeti plivanje, štogod samo da sam u pokretu. Za vrijeme korona karantene sam uvela trening pod ‘obavezno’ i svidja mi se. Vodim zdrav život te se držim one, u zdravom tijelu – zdrav duh. Nikad u životu nisam okusila nijedno alkoholno piće niti sam probala duhanske proizvode. Takodjer, nikada nisam probala ni kavu. Ne osuđujem nikog, već vjerujem u mnogobrojna upozorenja o štetnosti koje oni nose sa sobom. Kao rođena Dalmatinka zdravo se hranim i uživam u dobroj kuhinji. Tako da mislim da je to pomalo spoj svega gore navedenog.
Što bi u modnom svijetu promijenila da možeš, što te ljuti, a što držiš posebno pozitivnim?
Dio sam modnog svijeta, no kao i u svim poljima svog života, uzimam što mi paše, udaljim se od onog što mi ne odgovara. Ne volim suditi drugima te uvijek ističem samo ono pozitivno. U životu me ponekad bude sram jedino propuštenih prilika, nedostatka hrabrosti, nepromišljenih odluka, no ipak moram priznati da su me te stvari više mučile u ranijim godinama života. S godinama dolazi i mudrost, te sam svjesna da su promjene ono čemu bi trebali težiti u životu. Kolotečini, svakodnevnici života nikada ne bismo trebali robovati, već uvijek ići ka ispunjenju sebe kao osobe.
Život prekratko traje da bismo sve greške učinili sami, zato trebamo živjeti punim plućima, pa makar nekad donijeli i krivu odluku. Ako nešto nije uredu, trebali bismo učiniti sve da popravimo. Ako nam nešto nedostaje, naći način kako da to pribavimo. Ako je nečeg viška, pronaći način kako da se toga riješimo. No, najvažnije od svega je da smo sretni, ali naravno nikad na uštrb tuđe nesreće. Bog sve vidi i sve zna, zato moramo uvijek moralno postupiti, činiti dobra djela te ćemo za njih biti i nagrađeni.
Jeli korona utjecala na količinu i kvalitetu poslovnih angažmana domaćih modela i dizajnera te kako osobno podnosiš ovo vrijeme tzv. socijalne distance i “novog normalnog”?
Definitivno da. Neizvjesnost je postala glavna riječ koju čujemo sa svih strana. Najveći problem danas u svijetu i prije ovog “stanja” je definitivno bio nedostatak novca i prekomjerna nezaposlenost. Zbog ovih dvaju faktora sve više i više se dovode u opasnost potrebe za životom pojedinca. Za normalan život su potrebna materijalna sredstva te vlastito samopouzdanje, a osobe koje si nemogu osigurati posao te time i novac za prehranu obitelji, ispunjenje obveza prema stanodavcu samo postaju sve frustriranije, odlaze u kredite koji ih postepeno guše te idu ka putu samouništenja. Smatram da bi svim ljudima na svijetu trebale biti omogućene egzistencijalne potrebe, fizičke potrebe organizma, potrebe za sigurnošću, pripadnošću i poštovanjem.
Imam sreću što uvijek u svemu imam podršku svoje obitelji. Oni su odmalena uz mene te mi nikada nisu ništa nametali, već su mi vodilja u svemu što radim i maksimalna podrška u svim mojim životnim odlukama. Imam miran život, no svjesna sam kako mnogi trenutno nisu u takvoj situaciji te se nadam da će, uz Božju pomoć, malo sreće, nekad i čudo, ovo stanje uskoro biti nešto što je bilo – one 2020.-te. Najviše što mi nedostaje u ovom razdoblju su odlasci na utakmice, na stadion, moj Poljud. Poljud je mjesto gdje imam mir. Zvuči čudno, ali u najljepšoj buci moje Torcide imam mir. Ne vidim dana kada je odlazak ‘na Hajduka’ opet pod normalno.
Što su ti planovi nakon modelinga, želiš li ostati u modnoj industriji na neki drugi način ili se vidiš u nekim novim profesionalnim izazovima?
Završila sam 5.-godišnji studij poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu te imam magisterij. Modeling me ispunjava, čini sretnom, spaja s nekim dragim ljudima za koje ne bih možda imala toliko vremena, inače. Godinama radim za firmu koja se bavi Booking Managementom, što je u neku ruku moja profesija. Zahvalna sam što uz posao mogu spojiti i ovaj zabavni dio života. Takodjer od prve godine sam involvirana u organizaciju smještaja te službenih transfera za Ultra Music Festival te takodjer radim za Croatia Boat Show u odjelu prodaje. Puno poslova, no sve se može kad se radi ono što volite. Trebali bismo svi težiti ispunjenju svojih želja i ambicija kako bi izgradili sebe kao kvalitetnu, zadovoljnu i sretnu osobu. Samoostvarenjem jedino možemo usrećiti i svoje bližnje. Najveća životna želja za mene je da budem zdrava, sretna te voljena osoba, nadam se da će mi život podariti taj blagoslov.
Posao iz snova za mene bi bio pomagati ljudima koji za to nisu sposobni u psihičkom, fizičkom il materijalnom pogledu. Voljela bih raditi na projektima izgradnje i realizacije otvaranja skloništa za žrtve obiteljskog nasilja, za nezbrinutu djecu, mlade, stare i nemoćne ljude ostavljene od strane svojih bližnjih. No, u današnjem svijetu ne smijemo uvijek gledati samo naše želje, već i mogućnosti te obaveze koje život nosi. Diplomirani sam ekonomist te ću svoju karijeru graditi na tom području, ali ono što bi srce željelo jest gore navedeno, upravo zato što to nije lako ostvariti i jest posao iz snova. Svakako ću se baviti humanitarnim radom u slobodno vrijeme, onoliko koliko mi životne obaveze budu dopuštale.