Tema dana koja je sve bacila u drugi plan sve ostale dnevnopolitičke i ine aktualnosti je svakako Memorandum Ina-Janaf, kojeg je objavio tjednik Nacional, odnosno medijski istupi resornog ministra Tomislava Ćorića.
Bio je to školski primjer lošeg načina informiranja, a potom i akcijski plan kriznog komuniciranja, plan i pokušaj ‘posipanja pepelom’ ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića. Komunikacijski gledano, svakako, autogol nekoliko tjedana pred parlamentarne izbore.
Ministar Ćorić gostovao je u programu N1 televizije, čijeg je novinara optužio za ‘rubne osobne interese u naftnoj industriji’.
Evo nekoliko naglasaka iz razgovora koji je vodio urednik i voditelj Tihomir Ladišić; “Moja reakcija je bila reakcija koja je bila pretjerana. Ja sam se već jučer ispričao hrvatskom medijskoj javnosti. Nije točno da se prati komunikacija novinara u Hrvatskoj. To ne smije biti put kojim Hrvatska ide i prvi ću ustati protiv takve prakse.”, rekao je ministar Ćorić.
No značajan dio krivice za nastali slučaj ministar Ćorić nastavlja prebacivati na novinara Krešića te kaže; “Krešić je ušao s krivom tezom spomenuvši ime krive osobe, doveo tu osobu u neugodan položaj projicirajući ideju koja je trebala stajati iza toga implicirao činjenicu da sam ja osobu koja je potpisala memorandum o razumijevanju od strane Ine nagradio mjestom u Upravi Ine. To se nažalost dogodilo. Moja reakcija nakon toga bila je reakcija osobe, čovjeka, a ne ministra i ja se na tome ispričavam.”
Ministar Ćorić je odbio odgovoriti na pitanje od koga je i na koji način dobio informacije o privatnim stavovima i osobnoj korespondenciji novinara Hrvoja Krešića; “Novinari često koriste tezu visoki izvor i ja ću je iskoristiti i reći da je riječ o visokom novinarskom izvoru.”
“Verzija memoranduma koja je bila objavljena u jednom tjedniku je bila kriva u trenu kada je Krešić postavljao pitanja. Teze na kojima je temeljio pitanja su bile krive. Ja sam u jednom trenu bio indiskretan, nakon toga sam osjetio što znači ući u verbalni sukob s novinarem. Jako teško ću se dopustiti u narednom razdoblju da se to ikada ponovi. Bio sam onemogućen odgovarati na njegova pitanja njegovim upadicama, to nije korektno”, dodaje Ćorić i odgovorio na pitanje čime se vodio kada je u jučerašnjem razgovoru rekao da se jedan član uprave također preziva Krešić.
A na pitanje na čemu je temeljio tvrdnju da je Krešić rubno povezan s naftnim biznisom, odgovorio je kako je bio sarkastičan i da je novinar to interpretirao onako kako je njemu odgovaralo.
Tako je izbjegavanjem da otkrije kako je došao do informacija o privatnoj korespondenciji novinara Krešića, ovo Čorićevo posipnje pepelom ipak samo iznuđeni čin verbalnog iskupljenja. Ostao je dojam da se radi o tek neiskrenom ritualnom istupu ministra, koji je morao odraditi kako bi koliko toliko zamaskirao ozbiljnost situacije i pokušao sanirati nastalu štetu.
U svakom slučaju lakše je pomalo posipati se pepelom nego ispravljati greške, hrvatska nafta ionako i dalje nastavlja teći hrvatskim naftovodom u mađersku rafineriju, pošto-poto.