INTERVIEW TJEDNA Radimir Čačić Od korupcije funkcijom do korupcije u novcu, samo su nijanse - Kanal 5

INTERVIEW TJEDNA Radimir Čačić Od korupcije funkcijom do korupcije u novcu, samo su nijanse

Radimir Čačić, varaždinski župan i predsjednik Narodne stranke reformista za Kanal 5 News & Lifestyle u prilogu ‘Interview tjedna’ govori o značaju europskih milijardi eura bespovratne potpore, Danu državnosti i predizbornim uhićenjima, potrebi reforme i smanjivanja javne uprave i samouprave, o digitalizaciji… te daje odgovor zašto Reformisti nisu u Restart koaliciji te s kim će postizborno koalirati.

U Vladi Ivice Račana kao ministar vodio je projekt izgradnje autocesta, s naglaskom na Dalmatinu (Zagreb – Split), a u Vladi Zorana Milanovića bio je potpredsjednik i ministar gospodarstva.

Kako komentirate slučaj uhićenja grupe predvođene državnom tajnicom Josipom Rimac, sve osumnjičene za koruptivne aktivnosti, a mjesec dana prije parlamentarnih izbora, uz Dan državnosti i 30. obljetnicu samostalnosti Hrvatske?

U jednoj zemlji koja je tridest godina samostalna, svi smo očekivali i idealistički se nadali, a i ideali su dio života, da će to biti uspješna zemlja, da će nestati tereti bivšeg jednostranačkog života s rezultatitma koji su bili sve lošiji, da će višestranačje donijeti dinamiku, da će pravni sustav postati ozbiljniji i kvalitetniji obzirom na činjenicu da višestranačje pretpostavlja manje političko prisustvo u pravnom sustavu. To su sve bili problemi sustava iz kojeg smo izašli.

No, rezultati potvrđuju da smo mi gospodarski bitno neuspješniji nego što smo bili u prošlom sustavu.

To je jednostavno utvrditi uspoređujući se s drugima. Gdje smo danas? Drugi smo najneuspješniji u Europi, iza nas su samo Bugari, a i oni nam se približavaju. Kad govorimo o pravnom sustavu, nikad, ali baš nikad nije bilo više političkog utjecaja na sudstvo, nikad nije bilo tako do srži korumpirano sudstvo, cijelo vodstvo. Šalju nam poruke direktno gledajući nas u oči – vi ste bedaci. Predsjednik najvećeg suda u Hrvatskoj izvodi cijeli show s neplaćanjem nekakve svoje kazne i o tome daje intervjue, a predsjednik Državnog sudbenog vijeća potvrđuje da je to sve u redu i da to nije na sramotu hrvatskog pravosuđa. Direktno laže, bezočno laže i šalje poruku svim građanima da je sve to u ovoj zemlji moguće.

Ja predsjednik najvećeg suda u Hrvatskoj, Zagrebačkog, kandidat za najvišu istancu, za Vrhovni sud, i moj prijatelj predsjednik Vrhovnog suda koji smatra da je to sve u redu… I svima je to u ovoj zemlji jasno, to vam potvrđuju sve ankete, da je korupcija u pravosudnom sustavu do srži prisutna pa i sve ove afere koje se desetljećima vuku.

Gradonačelnik Varaždina, grada u kojem ja živim, je čovjek koji ima nekoliko pravomoćnih optužnica, prvostupanjski presuđen na neke dvije dvije i pol godine zatvora zbog par milijuna novca kojeg je ukrao građanima, a on je uvjerljivo izabran za gradonačelnika.

Mi smo zemlja u kojoj je korupcija postala dio života. Ona ne predstavlja više nešto što je negativno. I nemojmo se radi toga osjećati uvrijeđeno i povrijeđeno, ali svatko tko se sjeća prošlog sustava, taj se sjeća da to nije bilo tako, do 90., to da si kriminalac nikako nije bilo jako pohvalno.

U konkretnom slučaju partitokracija, ona dovodi do toga da su svi svjesni u zemlji da je sve od portira do vrha korumpirano, nije pitanje da li ti nešto vrijediš, nego kako si stranački umrežen.

Zadnja korona kriza nam je sve to potvrdila. Ja uopće ne tvrdim da tih pet koje se tamo slikalo nisu stručni, uopće to ne tvrdim, ali da su najstručniji, trebao bi biti samo ozbiljna budala da to vjerujem. OK je politički izabran ministar policije, glasali pa ga izabrali i politički postavili, razumljivo. Politički izabran ministar zdravstva, razumijem i nemam sta reći, o tome se odlučuje na izborima. Ali ravnateljica hitne pomoći, predstojnica klinike “Fran Mhaljević”, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo. To je par exellence, to moraju biti najbolji stručnjaci u tim granama medicine, a gle slučajno svi su hadezeovci. Dakle, nemože to biti tako, to je korupcija do srži, korupcija funkcija, a od korupcije funkcijom do korupcije u novcu, samo su nijaase.

Konkretno, jeli ovo predizborno akcija ili rezultat djelovanja sustava koji ipak u tragovima funkcionira?

Ne sigurno jer to HDZ-u sigurno ne odgovara u ovom trenutku. To samo pokazuje da u nekom segmentu ipak postoji jedan dio koliko toliko još uvijek nezavisnog pravosuđa. Koliko toliko u nekom segmentu kad su stvari više nego očite. Šta će ispasti u procesuiranju, to je opet druga priča. Praksa kaže uglavnom ništa.

Drugi dosadašnji tzv. veliki slučajevi su frustrirajući. Uglavnom snažno sezaresu brda, istjeraju miševi?

Pa vidjeli ste ovaj slučaj Karamarko, koji je bio odlično tempiran na dan kad nemože biti bolje za HDZ, na dan izlaska Penave iz HDZ-a, tako reći u minutu. Ali ovo nije tako, ono je odgovaralo HDZ-u, ovo nije tako.

Koliko su značajna sredstva od gotovo 10 milijardi Eura, dijelom bespovratnih eura, a dijelom povoljnih zajmova koje će Hrvatska dobiti kreditnim zaduženjem Europske unije?

Najprije taj novac je ogroman, govorimo o 7,4 milijarde Eura koje dobivamo bespovratno i 2,6 milijardi koje dobivamo povratno.

Moj protukandidat na ovim izborima iz Škorine stranke će biti, koliko znam, Drele. Da je ovog trenutka Drele predsjednik Vlade ili Bero, Plenki ili ja, ili Vi sasvim je svejedno, svi bi dobili taj isti novac. U tom istom omjeru, dakle, to s Plenkovićem nema apsolutno ništa, ni s HDZ-om. Ali ima sve s činjenicom da smo mi u Europskoj uniji. S tim ima i sa svim zaslugama svih koji su u tome sudjelovali, ali nema veze konkretno ni sanekom strankom niti s osobom. Zašto? Nitko u ovoj zemlji tko o bilo čemu nešto zna, možda takvih nema puno, ali oni koji znaju, njima je potpuno jasno koliki je naš domet i koja je naša uloga te koliko se nas oko toga pita. Naravno da nas se ne pita, logično jer naš je utjecaj i naša snaga takva da smo i pet puta veći nego što jesmo, to je još uvijek ništa. Zato što smo mi 1 posto europskog stanovništva i zato jer smo 0,4 posto gospodarstva, BDP-a Europske unije.

U tom smislu je stvar potpuno jasna, a kad govorimo o kreditnom aranžmanu, nemamo što reći. Europska komisija na financijskom tržištu će se zadužiti, kreditni rejting Europe u cjelini je AA, nema bolje, to je najbolji, a naš je kreditni rejting BB minus. To je 15 posto razlike izmedju nas i njih, a to je tri posto u kamati.

A te 7,4 milijarde eura, odmah su se javili neki mudraci koji su rekli da ćemo to morati vratiti. Gledao sam nekog Škorinog predstavnika u Otvorenom. Glup, gluplji, najgluplji. Trebaš biti elementarna budala ili si jako zao. Dakle, 7,4 milijarde Eura mi dobijamo bespovratno, a on veli – ne, povratno je. Naravno da je povratno, ali vraća cijela Europa i mi kao dio Europe. A šta smo dobili? Pa dobili smo 7.4 milijarde, a koliko je 7,4 od 500 milijardi, nije teško zaključiti, to je 1 i pol posto.

Znači 1,5 smo dobili, a vraćamo, 0,4. Tri i pol puta manje vraćamo, i da mu to nezna tamo nitko reći… Pa gospodine Mijić ili Matić, kako se već zove, ako ja vama dajem 1500 Kuna, a vi meni morate vratitit 400 Kuna, dali ste vi dobro prošli?

Hoće li nam ta bespovratna sredstva kao dobra vijest biti ‘slamka spasa’ od gospodarske krize koja slijedi kao posljedica korona krize?

Sad dolazimo do drugog dijela priče. Hoće li nas to spasiti od krize u koju smo ušli i od krize u koju idemo. Naravno, neće nas spasiti ništa od nas samih, to je Churchill jedanput dobro rekao; ‘Spreman sam spasiti Englesku od svega osim od nje same’. Dakle, to će nam jako pomoći da nas uz ovu krizu dodatno ne uništi naša nesposobnost. To je jako dobro uz svijest da mi nemamo jako puno izlaza.

Gdje su naši stvarni izlazi? Imamo naše dvije ključne rezerve koje imamo, samo ih ne želimo prepoznati iz sasvim jasnih sitnih osobnih politikantskih razloga onih koji su na vlasti, bez obzira tko je na vlasti. Prva ključna rezerva koju Hrvatska ima je naša neuspješna nesposobna i preglomazna nadgradnja. Svi to znamo, ona nije previše plaćena, ona je previše plaćena za ono što daje i za svoju dimenziju.

Mi imamo otprilike i sasvim sigurno 30.-tak posto previše, deset posto premalo, zaposlenih u administraciji. Ja sam svojevremeno u Saboru davao interelaciju na tu temu koja nikad nije raspravljana. Dvadesetak posto imamo previše ljudi i sasvim sigurno su barem deset posto premalo plaćeni. Smanjenjem dobili bi djelotvorniju upravu, bolje plaćenu upravu i još bi imali deset posto uštede u fondu plaća. Dali je to moguće, ponavljam moguće je.

Kad sam došao za župana odmah sam 35 posto ljudi otpustio. Deset posto ljudi sam uzeo novih. Kad sam preuzeo državnu upravu odmah sam otpustio 50 posto ljudi, a svima ostalima sam podignuo plaće za 15 posto. Svima smo digli plaće, smanjili smo broj, sve OK. Naravno da se može, dali se itko žalio – nije, dali je to po zakonu moguće – moguće je. Uz otpremnine, sve po zakonu. Naši zakoni to apsolutno to dozvoljavaju, samo nitko to ne želi napraviti , lakse mu je reći nije moguće. Dali je to politički dobro, nije. Dali će ti ljudi za mene glasati, ma neće sigurno.

Budimo malo pošteni, ja bi to napravio i da sam u Splitu, Osijeku ili u Lici, siguran sam da bi napravio, ali mi netko ne mora vjerovati i može reći ‘Gospodine Čačiću točno deset puta je manje zaposlenih u javnom sektoru u Varaždinu i Međimurju, Koprivnici i Sjevernoj Hrvatskoj od Like. Nije deset puta manje od Splita i od Osijeka, ne deset posto nego deset puta. I ako tebi svi ovise o državi, ako svi tvoji glasači i svi tvoji građani zavise o državi, onda ovakve poteze ne vučeš jer ti na toj funkciji više biti nećeš. Vi točno vidite po glasovima u Hrvatskoj kako se stvari kreću.

Mi u okviru dva mandata i osam godina jednim sustavom po ocjenama, kako god, nek sindikat javnih službenika napiše ocjene i kriterije, nek on ocjenjuje. Ako vi znate da 3 posto najlošije ocjenjenih automatski izlazi iz radnog odnosa, vi ste sve riješili. Počinje utakmica, zna se da jedan dio odlazi, nek sindikat ocjenjuje ko su ta tri posto najlošijih, mada dovodim stvari do paradoksa. Mi to moramo početi raditi i u sljedečem periodu to smanjivati, a naročito u situaciji kad smo mi objektivno u problemu s radnom snagom, sad će nam se vratiti jedan dio ljudi iz vanka, gubi tamo radna mjesta, ali će se proces … što može biti i sretna okolnost ako ih ovde uspijemo zadržati. Mi smo imali na dva posto i ispod dva posto nezaposlenost na Sjeveru, mi nemamo radne snage ne zbog turizma nego zbog proizvodnje. To je prva strašna rezerva, ona je tu pred nama i treba je iskoristiti.

Druga, ogromna rezerva je izbacivanje dnevno političkog utjecaja na velike gospodarske sustave koji su u javnom vlasništu. Mi smo nažalost zemlja u kojoj je 50 posto direktnog političkog utjecaja na gospodarstvo, a posredno još 25, dakle 75 posto gospodarstva ovisi o političkim odlukama, što u Vladi, pretežno, a djelomično i lokalno. To je strašno, čak tri četvrtine.

Pomišlja li uopće itko da bi bilo pametno ovog trenutka kupovati Inu? Ne da je ne trebamo kupovati, mi imamo tih 49 posto koji nama ne znače ništa jer nemamo nikakav utjecaj. To je kapitalno intezivna djelatnost, nema zaposlenih, tu je zapošljavanje rubno, oko Ine, oni koji rade za Inu. Sama Ina je tu s 49 postu nikakvog utjecaja, stoji nam novac, koristi nula. Treba je prodati ili na vanjskom tržištu ili fondovima.

HAC sigurno treba prodati mirovninskim fondovima, odmah. Neće nitko ceste staviti u džep pa odnijeti, to govorim već godinama. Nemojte govoriti o nacionalizaciji drugog mirovinskog stupa koji je oko 106 milijardi kuna ukupno. Ljudi su pokazali interes, razumno jer u cijelom svijetu su dugoročno investicije upravo u autoceste, dakle prodati mirovinskim fondovima.

HEP, osim distribucije, osim kabliranja koji je monopol, prodati mirovinskim fondovima. Imate toga koliko god hoćete. Smanjit ćemo dug, bitno će nam se poboljšati kreditni rejting, izbacujemo politički utjecaj van, a ubacujemo tržište bez obzira šta mi mislimo o mirovinskim fondovima i njihovim upravljačima.

To su dva velik procesa koja moramo odraditi za spas svoje kože.

Sad dolazi taj europski novac. Nama je predobro, budimo realni, za tu količinu rada i tu količinu nesposobnosti. U ovoj zemlji se strašno dobro živi.

Mi imamo 20 posto BDP-a od turizma, ali sa samo 13 posto zaposlenih. Skoro dva puta više je BDP-a, nego je zaposlenih. U svim zemljama u Europi je obrnuto, dva puta više zaposlenih nego što je BDP-a. Imate po 2, 3, 4 ili 5 posto udio BDP-a, a zaposlenih do 15 posto. Kod nas je to opet drugo, zaposlen si negdje u nekoj državnoj firmi, a usput imaš apartmančić, dva ili tri, i država to ne oporezuje. Deset puta je veće opterećenje hotela od privatnih apartmana, a sustav je politički postavljen tako da glasa za takvu državu.

Nama se može dogoditi da europska lova koju dobijemo nas potakne da ništa ne radimo, to je problem s tim novcem. Sad je pitanje za što ga mi ustvari trebamo pored ovih rezervi koje imamo. Jedna stvar je očita, 80 posto od svih hrvatskih investicija u zadnje dvije godine je vezan za europski novac, a to je i dobro i loše. Jako je dobro da smo konačno počeli koristiti europski novac i da ga osjećamo, a jako je loše da mi nemamo ništa svoga, potpuno ovisimo o tom novcu.

Što je tu problem, kapaciteti lokalne uprave i samouprave su već potrošeni, ja to jako dobro znam jer smo mi – o tome postoje službeni podaci – daleko i per capita i u apsolutnim iznosima najuspješniji u korištenju europskog novca, najuspješnija županija za energetsku učinkovitost i daleko već treću godinu zaredom najuspješnija županija u ukupnoj rezlizaciji europskih projekata. Dakle, ja jako dobro znam problem. Nemam novaca da uzmem četri puta više nego što dajem.

Jeb… ti ja državu i županiju koja nemože dati jedan, a da dobije četri ili u omjeru 20 prema 80, kad se sve zbroji, dvadeset posto je našeg novca, a 80 posto dobijemo od Europe. Ali mi nemamo tih dvadeset! Mi nemamo ni kreditni rejting da uzmemo tih dvadeset, a imamo projekte i znamo izgraditi.

Vlada ne želi riješiti taj problem, naprotiv uvela je restrikcije za najuspješnije, a to smo mi. Uvela nam je granice, od ove granice vi više nemožete dobiti jer ona ne želi da se vidi ko je najuspješniji. Jer to nisu hadezeovci, takvih tu nema, to su čisto političke odluke da budemo potpuno precizni. Dakle povućene su granice. Ja sam najsretniji kad se neki hadezovci dignu, jer nemogu ih rezati pa onda i ja još dobijem dodatno malo prostora, ali tako se država ne vodi.

Nemože postojati u pristojnoj državi koja vodi računa o građanima, a ne samo o svojoj politici i svojoj stolici, nemože postojati limit za uzimanje europskog novca. Ti moraš poticati sve, a ne pod formom ravnoteže, a to je ova priča sa Slavonijom. Kakva ravnoteža, ako nama i jedan milijun, a kamoli milijarda europskog novca propadne… druga stvar je kad novca nema, onda se slažem najprije najteže pogođene, najnerazvijenije. Al ako novca ima i znamo da će ga ostati barem između 500 milijuna i milijardu najmanje, pa pustite da svi što više naprave!

Ja sam za to, ajmo mi Slavoniju, ajmo mi Dalmatinskoj zagori, ajmo svakome, ali ako će ostati novca, a ostat će i tome nema spora, onda dajte šansu da se napravi što više. Dakle to su veliki propusti. To je taj dio koji se odnosi na europski novac i treba ga upotrijebiti što više za projekte, olakšati i pojednostavnici procedure.

Često govorite o potrebama restrukturiranja gospodarstva, pa može li i koliko pomoći ova pomoć europskih sredstava bespovratnih i povratnih za nužne strukturne reforme u gospodarstvu?

Dolazimo i do restrukturiranja unutar privrede. Naravno sad vidimo što znači turizam. Dodje korona, prije mi imamo 13 milijardi eura prihoda na godinu od turizma, tri milijarde je uvoz roba da bi turizam funkcionirao, deset milijardi je netto prihoda, od toga je milijarda do milijarda i pol domaćeg prihoda od domaćeg turizma, osam milijardi je prihoda od čega ćemo nešto napraviti, ali izgubit ćemo 6 do 7 milijardi sigurno. Devetnaest milijardi su naše devizne rezerve i branimo tečaj … ovo će nam sad olakšati.

Mi moramo izaći iz turizma, ne moramo bježati iz turizma nego mi moramo mijenjati strukturu Naravno, moramo ići u hotelske kapacitete, ali mi moramo najprije to prtljanje u poljoprivredi pretvoriti u realnost.

I to ne s tim 2000 Kuna po hektaru i usipavanjem novca nego sa stvarnim restrukturiranjem i korištenjem države kao mehanizma. Sad u ovoj krizi se Vlada sjetila i donijela odluku da koristi taj model ‘kupujmo hrvatsku hranu’ službeno za vojsku i bolnice itd. Kako to do jučer nismo mogli? Nismo mogli jer smo tvrdili da Europa to ne dozvoljava, a to nije istina jer i Europa je našla modele kako to realizirati. Ja to od kad sam župan provodim i sad i kad sam po prvi put bio župan. To su takozvani ‘kratki lanci opskrbe’, to se tako službeno i u Europi radi, dakle sve što je u krugu od 50 kilometara imate pravo domaće kupovati. Europa je to izmislila, nismo mi to smislili.

Ali ima još jedan puno važniji model, a to je mehanizam ‘robnih rezervi’. Što koriste velike europske zemlje kao dva ključna modela; vojsku, jer je ona izvan javnih nabava, i robne rezerve. Mi ne koristimo ni jedno ni drugo, nešto malo smo sad vojsku, mada naša vojska nije nekih dimenzija.

Ali robne rezerve su nešto drugo. Produkcija baby beefa, janjetine, soje… čega god hoćete, ali mi nismo konkurentni. Naša je parola, nama se ništa ne isplati u Hrvatskoj proizvoditi. Isplati se rentirati apartman i to granično, ali radit se ne isplati ništa. Donekle je to čak i točno, zato jer 6 radnih sati jednog zaposlenog je na sto hektara pšenice standard, svjetski i europski. To je istina ali ne s opremom starom 32 godine koja se stalno kvari.

Moraš biti i opremnjen i okrupnjen da bi bio konkurentan, a to traži novce. A novce nemožeš dati jer onda nisi ravnopravan po europskim standardima. Zato Europa daje za kazališta i muzeje, za svašta samo ne za proizvodnju. Za proizvodnju vrlo teško. Najveće povlačenje novca u Hrvatskoj u proizvodnji je Varaždinska županija zato jer imamo velike strane tvrtke koje su sve to iskoristile. Ima primjera, ali kad gledaš relativno koliko je u proizvodnom sektoru, a koliko je u javnom sektoru love, puno je lakše i brze do europskog novca u javnom sektoru.

Ovde je jedan od mehanizama, recimo u nekom trenutku za ključne segmente koji nas posebno zanimaju, recimo stočarstvo, jer je veća dodana vrijednost, otkup svih viškova po nekoj x cijeni. To je dobro jer tu Europa ne radi problem. Otkupiš sve i niko nema problema s viškovima, može i voće i što god hoćeš, po nekoj cijeni od 100. Nakon toga kad to ‘robne rezerve’ odluče i kada država to smatra potrebnim pustiš na tržište. To rade Australija, Njemačka, Fracuska… pustiš na tržište, ali uz cijenu 50. Kupio si za 100, daješ po 50 jer na to imaš pravo. Šta si napravio? Stabilizirao si poljoprivredne proizvodnje i dao si im sigurnost, dao si im novac da ulože u mehanizaciju i u okrupnjavanje, da postanu konkurentni i prestanu pričati kako se ništa kod nas ne isplati proizvoditi. A pomogao si im mehanizmima države.

Osim na financiranje restrukturiranja kako još upotrijebiti europski novac kojega ćemo dobiti tijekom narednog proračunskog financijskog razdoblja Europske unije?

Europa će strahovito inzistirati na ‘zelenom’, ne samo energetska učinkovitost nego zelena proizvodnja. Hrvatska koristi samo 50 posto svog hidropotencijala, dok ga je Europa potpuno ‘pojela’. Ne postoji ništa više u našem okruženju i u zemljama europske unije, Slovenci su bili zadnji, oni su dogovorili preko 90 posto. Rezerve su tu, mi odmah moramo uložiti u zelene proizvodnje jer potencijali su tu.

Sad dolazimo do te strašne rezerve digitalizacije i robotizacije. Neznam znate li da Slovenija ima deset puta više robota od Hrvatske, dva puta manja zemlja, istinabog s jednako velikim gospodarstvom, To znači da su prešli tu kritičnu točku da nema više isplativosti da koristiš ljude da ti slažu proizvode u kutiju. Tu točku mi moramo pogurati da naša privreda ide prema toj točci. Mi imamo sve manje ljudi, nama trebaju, te privrede su konkurentne i sad ovo moramo uložiti u bitne modernizacije, snažno podržati digitalizaciju i robotizaciju.

Što nam se događja, poduzetnici su organizirali prvi prosvjed poduzetnika u Hrvatskoj dok gospodarske asocijacije poput HGK i HOK-a su pasivne i inertne, kako to komentrate?

Sama činjenica da je netko nešto odlučio reći je pozitivna. progovoriti je pozitivna, eto ‘dotjerali cara do duvara’, korona kriza ih natjerala, to je jako pozitivno. Dali govore sa znanjem i sa suvislim porukama, napola. Znanja previše nema, suvislosti još manje. Krenuli su i nestat će kao i Pernarovi prosvjedi. To što se sad njih deset tisuća skupilo pa kao ima ih 300 hiljada, to ne znači ništa. Pitajte tih 300 tisuća koji rade za njih jesu li stvarno za njih. To je samo priča, poduzetnici se bore za svoje interese, to je legitimno i treba se boriti, ali ne treba se skrivati iza zaposlenih.

Reformisti prepoznaju i ja prepoznajem njihove poruke, imate neke notorne poruke koje ja podržavam. Recimo sad se stvarno otvorila mogućnost da se provjeri dali moramo PDV naplaćivati unaprijed. Sad imamo veliki test jer sad ga plaćamo unazad. Kad bi ti poduzetnici uz moju podršku imali i od svih drugih, stvarno bih ja to volio vidjeti u programima i HDZ-a i SDP-a, da sad kad je taj test napravljen PDV bude po naplati.

Što to znači PDV se plaća po naplati? To znači da smo po prvi puta upotrijebili jednu paradigmu koja je kod nas nužna – država zadnja. Ne prva, nego zadnja. A kad je država zadnja, onda je jako stimulirana da stvari funkcioniraju. Kod stečajeva znate kako to funkcionira; prvo država, svi su iza, a najprije država. Ne ide to tako. Najprije radnici, pa vlasnici, pa onda tek država. Tako to funkcionira i kad tako funkcionira onda stvari dobivaju drugi mentalitet i dinamiku. To podržavam.

Podržavam i jednu stvar za koju se oni jako bore, a koju sam ja uveo, napisao program, ja naredio i HDZ-ova Vlada ukinula. A to je oslobađanje od poreza na dobit za reinvesticiju. Ako ikada to treba, treba sad. Ali ne, ukinuli su. Ima tamo stvari za iza kojih ja apsolutno stojim. Od velike halabuke i toga da se čini da si važan, od toga baš nebude puno na kraju.

Gospodine Čačić, dok nisu došli pred Banske dvore i nisu trubili i galamili, nitko ništa ne poduzimao?

Nitko ne primjećuje da si živ, u tom smislu je to jedan vrlo pozitivan pokret pri čemu ja moram reći da i u onom drugom HUP-u ima ljudi koji poput gospođe Deranja vode ozbiljan sustav. Hoću reci u tim poduzetničkim sustavima postoje ozbiljni ljudi koji izlaze sa stavovima koji su vrlo blizu. Poduzetnici su jedni i drugi, ovi su samo malo razbarušeni, a ovi smatraju da će više postići na drugi način. Nešto se postiglo, prve 63 mjere su bile smijurija, 63 ničega. Onda kad se cijela priča malo razmahala, onda smo došli do nekoliko suvislih mjera.

Jedna od tih mjera je bila ubrzana digitalizacija, no sad se ponovno ‘vraćamo na šalter’, kako to?

Tako je, umjesto da forsiramo i da idemo u tom smjeru. I da se ide onim pravilom ‘sve što je dostupno u sustavu, netrebaš donositi’. To je jednostavno pravilo, treba takav sustav da se pokrene. Ali vratili smo se na šalter linijom manjeg otpora.

Zašto ipak niste u Restart koaliciji?

Što je sigurno na ovim izborima, čovjek bi rekao ništa. Nije istina, sigurno je da neće biti pobjednika. Ne postoji nitko tko može tvrditi da će pobijediti. To samo bedaki ko Petrov govore; ‘Konačno je došlo vrijeme da nema Vlade HDZ-a i SDP-a’. Gledaš me u oči i govoriš “Ti si idiot”, meni kao građaninu Hrvatske to govoriš da neće biti Vlade HDZ-a ili SDP-a, naravno da će biti, zajedno ili odvojeno s partnerima, ali ako itko zna situaciju, zna da neće biti pobjednika. Sigurno je da će u Vladi kad se formira biti HDZ ili SDP, a jednom će se formirati. I jedno je još sigurno, svoj interes i interes regije koja se zove Istra, štitit će IDS. Sve drugo će biti – ako će biti.

Zašto nisam u Restart koaliciji, zato što mislim da ta priča nema vise nikakvog smisla. Opredjeljivati se sa zastavama neću ni mrtav. Ta zemlja to više nemože podnositi. Nemože se reći ne želim ni s jednima ni s drugima jer to znači da lažeš. Ako hoćeš nešto napraviti, a nisi udruga civilnog društva nego si stranka koja želi mijenjati. Zato su stranke i nastale da rade pomake kroz izvršnu vlast. Dakle, odbacujem jer nije vrijeme prije dvadeset ni pedeset godina, kao ni pred trideset, zato odbacujem stav da ne želimo surađivati. Mi želimo surađivati i mijenjati stvari na bolje.

Znamo da će to biti suradnja s HDZ-om ili s SDP-om, neupitno. Znamo da u ovoj nesretnoj državi ako si na jednoj strani , a nisi na drugoj, a vlast je lijevo ili desno, da ova druga može mahati s ušima koliko god hoće, svejedno utjecati nemože. Mi želimo zadržati mogućnost utjecaja.

U ovoj zemlji ne postoji nitko tko ne zna šta su moje politike osobno i naše stranke. Mi smo lijevi centar, mi smo po prirodi stvari s ‘Restart’ koalicijom jer je to naša politička pozicija, ali ne na način – ni mrtvi s HDZ-om. To je direktno protiv interesa građana Hrvatske u cjelini i građana regije u kojoj sam ja župan. Zato ne želimo tu biti. Ali već sam javno rekao, može se dogoditi da negdje idemo zajedno i u koaliciji, ali ne na način HNS-a, da mi tu dobijemo glasove, a onda ćemo ih krasti.

Jasno i glasno, naš je kredibilitet – glas za mandat. Mi ćemo se kretati između 1 i 4 zastupnika, naš raspon je realno oko 2, na sjeveru jedan i 6 izborna jedinica. Šta hoćemo reci, prvo povjerenje, ako osvoje relativnu većinu Beri i SDP-u, a ako on odustane od toga da se bori da formira Vladu, podržat ćemo drugu Vladu, ali bez ekstrema jer ekstreme ne želmo podržavati. Lijevih ekstrema baš puno nema, ali ekstrema desnih ima.

Realno je da imamo dva zastupnika i s dva već možeš puno toga napraviti, bez obzira s kim.

Kako ste osobno izdržavali korona krizu i pravila socijalne distance?

Ja nisam bio u nikakvim izolacijama, radio sam cijelo vrijeme.

Leave a Comment

Your email address will not be published.

CAPTCHA