Zatišje potaknuto epidemijom koronavirusa uzelo je posebno veliki danak kada su u pitanju izvedbene umjetnosti. https://www.youtube.com/watch?v=QiZb877MwDI
Hrvojka Begović zagrebačka je glumica koja u naširoko poznatom ZKM-ovom ansamblu već pet godina, a kao vanjska suradnica i dulje, oduševljava publiku magnetičnom karizmom i karakterističnim pokretom. Za Lifestyle & Show otkriva nam kako se izvedbeni umjetnici snalaze u vremenima kada su institucije primorane ograničiti broj posjetitelja i komentira promjenu domaće političke scene.

Razdoblje najstrožih restriktivnih mjera smo prebrodili, no neki od nas su u hladnom ratu protiv nevidljivog neprijatelja žrtvovali malo više od ostalih. Izvedbeni su se umjetnici našli među prvim i najočitijim primjerima čija je egzistencija pretrpjela težak udarac.
„Moja prva izvedba nakon razdoblja samoizolacije bila je „H.E.J.T.E.R.I“ autora Dine Pešuta koje inače igramo na maloj sceni, no s obzirom na to da se broj dopuštenih mjesta odjednom smanjio, preselili su nas na veliku scenu. Isprva je bilo čudno, pomalo zloslutno kada sam ugledala gledatelje u maskama raspršene po gledalištu. Naravno da je ljepše kad ima više ljudi, no kao i svi drugi, navikla sam se. S druge strane, kada sam gledala izvedbu u zagrebačkom HNK, bio mi je gušt sjediti u polupraznoj publici, osjećaj je potpuno drugačiji“, prisjeća se jedra glumica i objašnjava kako se format predstave „Monovid – 19“ koja okuplja devetnaest dramatičara i dramatičarki pokazao iznimno zahvalnim u ovom slučaju jer je koncipirana tako da se manje grupe gledatelja sele sa scene na scenu te je lakše nositi se s mjerama opreza poput određene udaljenosti između dva gledatelja. Nedavno smo je, između ostalog, mogli vidjeti i na predstavljanju zasad još misterioznog projekta koji će svijetlo dana ugledati u jesen.

„Za jesen spremam predstavu dramaturginje i redateljice Vedrane Klepice o kojoj vam za sada ne smijem otkriti previše“, samozatajno će s nestašnim smiješkom dok objašnjava kako se većina ljetnih festivala otkazalo, ali da još uvijek planira u kolovozu odigrati predstavu „Doviđenja na nebu- razgovori s Krležom“ u okviru zadarskog festivala Nosi se. Ljetna sezona, kako znamo, nažalost nije jedina koja je pretrpjela otkazivanje izvedbi. Mnogi su se umjetnici našli na rubu egzistencije prije par mjeseci kada su sve pozornice bile zatvorene za javnost.
„Zaposlena sam u gradskom kazalištu i u odnosu na slobodne umjetnike sam u privilegiranom položaju jer me štiti institucija. Velikom broju samostalnih umjetnika pandemija je direktno ugrozila egzistenciju i razotkrila njihovu sustavnu nezaštićenost. Teško se baviti umjetničkim stvaralaštvom, apstrakcijom i idejama kad nisi siguran u sutra, kad ti je osnovna egzistencija na kocki“, objašnjava umjetnica koja otvoreno vjeruje da politička platforma Možemo! ima snage za napraviti promjene.

„Dijelim njihova stajališta o ekonomiji i društvu uopće i vjerujem da imaju kapacitet, sposobnost, pamet i snagu stvarati zemlju u kojoj ćemo svi moći dostojanstveno živjeti od svoga rada i stvaralaštva. Vidim da je većini ostalih političkih opcija u našoj zemlji kultura poput nekog nužnog zla, a još mi je zanimljivije kad neki umjetnost i stvaralaštvo gledaju isključivo kao alat za ideološku propagandu, posebno za propagandu domoljublja, to mi je čak i duhovito. Fascinira me kad čujem priče o zaštiti baštine ili naše tradicije iz usta onih koji ne shvaćaju da je ulaganje u žive umjetnike danas – baština za sutra“, zaključuje Hrvojka Begović.