Istraživanja sugeriraju da se ljudska bića rađaju bez odjeće. Rani homo sapiens također nije nosio odjeću dok nije migrirao iz Afrike prema sjeveru gdje mu je bilo hladno. Stotinama tisuća godina kasnije golotinja je dobila gomilu loših konotacija najčešće pornografske ili perverzne prirode. Kako smo ovdje dospjeli? Što je toliko loše u slici nagog ljudskog tijela? I gdje mu je mjesto u javnosti, medijima i umjetnosti?
Neki od najstarijih sačuvanih ručno rađenih artefakata prikaz su ljudskog tijela. Primjerice paleolitička figurica Venere iz Willendorfa čiji karikirani trup, a pogotovo grudi dovode neke povjesničare do zaključka da je ovdje riječ o simbolu plodnosti, no od tada se motiv nagog tijela pojavljuje na raznim mjestima u razne svrhe.
Drevni su se grčki atletičari natjecali nagi i takvima ih se prikazivalo u mediju kamena te ih se takve slavilo kao utjelovljenje ljudske izvrsnosti – fizičke i moralne. Isto tako, grčki heroji i bogovi u prikazima su u pravilu lišeni odjeće, no ženske su figure većinom bile ogrnute barem djelomično sve dok kipar Praksitel nije zamislio nagu Veneru u pozi koja sugerira da je uhvaćena pogledom od kojeg se nezgrapno skriva. Ta je poza dobila posebno mjesto u umjetnosti i medijima i rekreira se još i dan danas. To nisu bila bilo kakva tijela, već vizije savršenstva koje bi udovoljile bogove ili služile kao uzor.
Ljudska tijela, doduše, dolaze u mnogim oblicima i veličinama i pozicioniraju se na bezbroj načina. Mediji i umjetnici druge polovice prošlog stoljeća nisu zazirali od ideje da nam to svima dokažu. I druge su kulture tijekom povijesti koristile golotinju u svrhu umjetnosti na sebi svojstvene načine, no drevna grča i rimska kultura imale su monopol nad utjecajem na Europsku i Američku, to jest, zapadnu kulturu. Tako je golotinja dobila i svoja pravila.
Umjetnost je doduše imala mnogo slobodniji odnos s golotinjom od medija, posebice kada je riječ o bilo kojoj slici koja treba doprijeti do što je moguće šire publike. Iako taj motiv trpi cenzuru od začetka kršćanstva i pripovijesti o protjeranima i osramoćenima Adamu i Evi, u 60-ima i 70-ima dvadesetog stoljeća razvilo se današnje poimanje golotinje koje dolazi uz nekoliko pitanja: Tko je na slici? U kojem je kontekstu lik sa slike? Tko stvara taj kontekst? Kome je slika namijenjena? Kako seksualno orijentacija pobliže objašnjava sliku, bilo da je riječ o našoj vlastitoj ili subjektovoj? Tko nas poziva da gledamo sliku? Koja se dinamika moći odvija u prikazu?
Kontroverza koja okružuje golu figuru nije ništa novo, no suvremeno društvo 21. stoljeća naglašava ju jer se nalazimo u razdoblju kada se golotinja kao pojam ponovno propitkuje. S četvrtim valom feminističkog pokreta dobili smo i krilaticu „Free the nipple!“ ili „Oslobodite bradavicu!“ u nadi da će dojka napustiti krugove tabua na društvenim mrežama. Tema nagog tijela teška je za staviti u ladicu jer uvijek pleše na liniji između akta i perverzije, umjetnosti i pornografije.
U najgorem slučaju golotinja objektivizira i iskorištava, no u najljepšem obliku slavi raznolikost ljudskog oblika. Jedan je od najstarijih trikova ikonografije, no pogledamo li kroz njega ili još bolje, pogledamo suočimo li se s njom oči u oči i otkrit ćemo mnogo više no što smo očekivali.
