‘Kad su u stanju bili napraviti ovo meni, ne meni imenom i prezimenom, nego ravnateljici Instituta Ruđer Bošković, onda što su kadri drugima’.
Ove riječi je izgovorila Danica Ramljak, ugledna svjetska znanstvenica, čelnica najmoćnije hrvatske znanstvene institucije od sredine 2009. do travnja 2013. godine. Nedavno je na sudu dobila pravomoćnu presudu da je nezakonito smijenjena, još svježija je druga presuda o naknadi štete zbog toga. Iznos se treba zbrojiti, plus pripadajuće kamate, ali radi se o skoro pola milijuna kuna. S Ramljak smo se našli u Sinju odakle je rodom i mjesto je njenog boravišta dok radi za Svjetsku banku.
Dok nas je vodila kroz prošlost i gorak odlazak s ‘Ruđera’, energičnoj ženi su se pojavile emocije kada je spomenula svoga pokojnog oca.
“Žao mi je što je umro, a nije dočekao dokaz istine. Rekla sam i sutkinji na kraju da mi mogu platiti milijune, ali nenadoknadiva je sramota kojoj su me izložili i što je moj otac proživio zbog toga.”, rekla je Ramljak.
Naglasila nam je kako nije članica niti jedne stranke, nije ni bliska nijednoj, jedino zašto izlazi u javnost je poruka da želi da tadašnji članovi Upravnog vijeća koji su glasali za njenu smjenu pod vodstvom tadašnjeg ministra znanosti Željka Jovanovića plate taj iznos. I još važnije, da odgovaraju za to ti ljudi koji danas ‘žele na visoke funkcije, pa i biti gradonačelnik drugog grada u Hrvatskoj’, a kojima su ‘puna usta transparentnosti, zakonitosti i borbe protiv političke sprege’.
U Upravnom vijeću koje je 2012. godine prema presudi nezakonito smijenilo Ramljak su kao vanjski članovi sjedili Ivica Puljak, Janoš Terzić, Vlatko Silobrčić, Đuro Miljanić i Kristijan Vlahoviček koji je bio suzdržan te četiri zaposlenika.
“Deset godina sam šutjela, došlo je vrijeme da se sve okončalo i da mogu progovoriti.”
Govorila nam je u dahu kako su političkom odlukom, predvođeni ministrom Jovanovićem i njegovim pomoćnikom Sašom Zelenikom krenuli u obračun s njom.
“U ožujku su tražili moju smjenu, a Puljak je još u siječnju bio među znanstvenicima koji su podržavali moj rad. Zbog pobune protiv mene potpisao je tada podršku mom radu s nizom uglednih znanstvenika uključujući i dva nobelovca. Naime, ja sam krenula u restrukturiranje Instituta, nažalost, imala sam nalaz Porezne uprave i izvida inspekcije Ministarstva financija da se u periodu prije mog dolaska izvlačio javni novac iz Instituta na razne načine, preko fiktivnih ugovora, putnih troškova i honorara i sve sam nepravilnosti DORH-u, ali i ministarstvu. Čak 183 znanstvenika su bili na popisu Porezne! Bunu protiv mene su predvodili njih 30-ak koje sam prijavila, a među njima neki s visokim iznosima koje sam prijavila!”, tvrdi Danica Ramljak.
Novom Upravnom vijeću i ministru je poslala dopis u siječnju 2012. o svemu što se događa. Tražila je da je Jovanović primi, ali uzalud. Zelenika ju je primio na koncu, ali je shvatila da im je glavni motiv bio nju maknuti.
“Već na prvoj sjednici UV-a prekršili su proceduru jer su doveli Tomu Antičića koji tada nije imao nikakvu funkciju. Sve mi je bilo jasno! Bio je tu i Nevenko Bilić, predsjednik Znanstvenog vijeća, čovjek koji to može danas posvjedočiti.”
Na prvu ju je šokiralo ponašanje Puljka jer joj je u siječnju iste godine dao podršku kao znanstvenik, a kada je sjeo u Upravno vijeće dva mjeseca nakon toga, tražio je njenu smjenu. Očekivala je njegovu podršku u daljnjoj borbi, ali se prevarila.
“Međutim, brzo sam vidjela da nije kao drugi znanstvenici, da jako dobro pliva i zna se nametnuti i biti što treba po potrebi. A kada pogledate imena koja su me smijenila to su mahom ljudi koji su kasnije bili dio njegove stranke Pametno. Na moje mjesto doveli su Tomu Antičića, a njegova žena Nina Antičić je bila među osnivačima ogranka stranke Pametno u Zagrebu.”
“Zelenika je danas prorektor riječkog Sveučilišta, a vodio je stranku Pametno u Rijeci. Imali su, očito, plan preuzeti hrvatsku znanost. Transparentno i bez veza, nema što.”
Ramljak tvrdi i kako je Puljak sustavno ‘gnjavio’ za CERN i da je ona poduzela sve da Hrvatska bude dio te zajednice. Da nije tragično, bilo bi komično, poslije su je zbog večere na kojoj je bila zamjenica ravnatelja CERN-a, Puljak kao član UV-a i još jedan splitski profesor prozvana zbog rastrošnosti. Čak su je zbog toga i prijavili, ali je odbačena prijava.
“Pitala sam Puljka hoće li potvrditi da je bio na večeri, a on mi je odgovorio da je bio kao znanstvenik, ne kao član Upravnog vijeća.”
Dalje o njenoj smjeni… Puljak i Miljanić su u ožujku došli kod nje s prijedlogom da sama podnese ostavku.
“Imali su nalog od Zelenike da me miču. Nisam smatrala da trebam otići, ali rekla sam im da ću promisliti. Sve mi se posložilo, a za sve što sam komunicirala imam trag. Znala sam s kim imam posla.”
Više puta Ramljak je ponovila kako su članovi Upravnog vijeća trebali štititi zakonitost, a ne raditi protivno zakonu.
“Vjerojatno ću protiv svih njih koji su napravili kazneno djelo načinom kojim su me smijenili podnijeti i kaznenu prijavu.”
Razlog za smjenu su utemeljili na dopisu što ga je ministar Jovanović poslao 8. ožujka 2012.godine i u kojemu dovodi u pitanje ‘njezine sposobnosti za obnašanje dužnosti ravnateljice’, te navodi da ona ‘nema aktivni znanstveni status u Republici Hrvatskoj’.
“Bio je međunarodni natječaj, javilo se nas dvoje iz Amerike, pa naravno da nisam priložila dokaz o znanstvenom statusu u Hrvatskoj kada nisu ni tražili to. Da jesu, riješila bih.”
U svojim postupcima nisu ni kontaktirali matični odbor kao jedino zakonsko tijelo koje je moglo prosuditi znanstveni status, a nisu smjeli ništa napraviti na temelju ministrovog pisma. Zelenika ju je, kaže, ispisao iz registra hrvatskih znanstvenika, čime je još jednom prekoračio ovlasti i zloupotrebio položaj.
Ramljak nije pala bez ispaljenog metka, prije nego je smijenjena, sa svojom pričom je izašla u medije.
“Htjeli su me smijeniti, jasno je, ne bih bila ni prva ni zadnja, ali tako… Željela sam sve iznijeti u javnost, o mojoj borbi s kriminalom i čega sam se sve uhvatila. Mediji su mi bili jedina pomoć, jedini način da se sve sazna, kao i sada.”
Nakon toga su je, kaže, željeli oblatiti još više, prikazivajući je svakojakom.
“Išlo se toliko daleko s lažima, da mi se Silobrčić morao javno ispričavati zbog klevete. Izvlačio se da nije ništa to rekao i svalio sve na nesretnu novinarku da je izmislila. Nije se izvukao, morao se ispričati! Užas, a taj je čovjek na čelu Etičkog povjerenstva za znanost.”
Netom nakon odlaska s Instituta, Ramljak je angažirala Svjetska banka kao eksperta za znanost i inovacije. Savjetuje premijere, ministre, rektore u mnogim zemljama i na kontinentima.
Paralelno je vodila borbu na sudu za svoju čast s dvije tužbe, a u međuvremenu je preboljela i karcinom. Nakon desetak godina dokazivanja istine pred pravosuđem, dobila je presude u svoju korist. Sada samo želi da oni koji su, kako je rekla, protuzakonito radili, to i plate kao i da vrate naknade koje su dobivali kao članovi Upravnog vijeća.
– Neka Hrvatska konačno krene u novi, dobri smjer. Zašto bi porezni obveznici snosili troškove za njihovo ponašanje? Oni koji su trebali nadzirati zakonitost kršili su zakon! – završila je.
Za kraj dodajmo da je jedan od aktera koje je Ramljak prijavila za izvlačenje novca preko fiktivnih studentskih ugovora i proglašen krivim na Kaznenom sudu.
ramljak tvrdi da joj je Silobrčić nakon smjene zamjerao što nije htjela da Institut bude centralno skladište za radioaktivni otpad.
“Kočiš nam ulazak u EU!, govorili su mi mnogi kad je bio aktualan radioaktivni otpad jer je Europska komisija tražila da Hrvatska odredi mjesto glavnog odlagališta.”
Rekla je da su loše ispregovarali oni da to bude IRB, a da ona nije željela nikoga ugroziti sa smještajem takvog otpada u centru Zagreba. Uspjela je i u tome, organizirali su brojni Zagrepčani prosvjed. Zanimljivo, zagrebački gradonačelnik, tadašnji aktivist Tomislav Tomašević je dao potporu Ramljak.
“Sjetila sam se toga kada je bio potres. Hvala Bogu da nisam tada šutjela i pristala na njihova traženja!”
Dr. Danica Ramljak, dodajmo, prva je žena izabrana na čelo Instituta Ruđer Bošković. Više od dva desetljeća karijeru je gradila u Americi. U SAD je otišla zahvaljujući stipendiji američke vlade za koju se uspjela izboriti između 200 prijavljenih kandidata. Stipendiju ih je dobilo četvero.